Iz perspektive metoda komunikacije i osjetljivosti energije između čitača RFID kartica i elektroničkih oznaka, grubo se mogu podijeliti u dvije vrste: induktivno spajanje i povratno raspršeno spajanje. Općenito, RFID niske frekvencije uglavnom prihvaća prvu metodu, dok više frekvencije uglavnom prihvaća drugu metodu.
Čitač može biti uređaj za čitanje ili čitanje / pisanje prema strukturi i tehnologiji koja se koristi, a centar je za kontrolu i obradu podataka RFID sustava. Čitač se obično sastoji od spojnog modula, primopredajnog modula, upravljačkog modula i sučelne jedinice. Čitač i transponder obično koriste poludupleksnu komunikaciju za razmjenu informacija, a čitač osigurava energiju i vrijeme pasivnog transpondera spajanjem. U praktičnim se primjenama upravljačke funkcije poput prikupljanja, obrade i daljinskog prijenosa podataka o identifikaciji objekta mogu dalje realizirati putem Etherneta ili WLAN-a. Transponder je nositelj informacija RFID sustava. Trenutno su većina transpondera pasivne jedinice sastavljene od spojnih elemenata (zavojnice, mikrotrakasta antena, itd.) I mikročipova.
